Veliki petak je dan kada Crkva razmišlja o patnji, boli, muci i na koncu smrti Isusa Krista kao vrhunca čovjekovog spasenja. Iako je ovaj dan za vjernika simbol patnje i smrti, često možemo čuti kada je netko u velikoj boli preminuo da naš narod kaže imao je Kristove muke ili proživio je svoj Veliki petak, Crkva otajstvo križa ne odvaja od radosne vijesti uskrsnuća.
Za Fenix-magazin piše: Don Ivan Dragičević
Važnost, snagu pa možemo reći i dubinu otajstva Velikog petka pokazuje i sama dvotisućljetna tradicija Crkve da taj dan nema svete Mise nego se slave, možemo reći i proživljavaju, obredi Velikoga petka.
Povijesni razvoj Velikog Petka
U prvim stoljećima kršćanstva Veliki petak nije imao posebno liturgijsko slavlje. Kršćani istoka su se okupljali u Jeruzalemu na stvarnim mjestima Kristove muke, a u Rimu se čuvala tradicija molitve i posta. U četvrtom stoljeću razvijaju se neliturgijska slavlja kojima je u središtu bilo bogoslužje riječi i klanjanje križu, dok se u srednjem vijeku obredi strukturiraju i dobivaju strukturu kakvu obredi imaju i danas. Značajnije reforme obredima Velikog petka donose papa Pio XII.( obredi se premještaju iz jutarnjih u poslijepodnevne sate, uvođenje homilije) i Drugi vatikanski sabor ( korištenje narodnog jezika i obnova liturgijskih tekstova) a najveći naglasak je bio na aktivnijem sudjelovanju vjernika u samim obredima. Iako su obredi dobivali određene dimenzije i doživljavali promjene Veliki petak je uvijek ostajao jedinstveni dan tišine i sabranosti u cijeloj Crkvi – usmjeren na Kristov grob čuvajući duboku simboliku Spasiteljeve muke.
Današnja liturgija Velikog Petka
Današnja liturgija Velikog petka se bitno kroz povijest oblikovala s posebnim naglaskom na jednostavnost, pokoru i tišinu. Obredi Velikoga petka se danas sastoje od tri dijela: službe riječi, klanjanju križu te svete pričesti. Služba riječi počinje tišinom i svećenikovom prostracijom (op. lijeganjem na pod licem prema zemlji) i simbolizira poniženje zemaljskog čovjeka te žalost i bol Crkve. Liturgijski tekstovi usmjereni su na poruku spasenja i pouzdanja, a srž službe riječi je čitanje Muke po Ivanu što se prakticira od 7. stoljeća kao tradicija Crkve. Klanjanje križu je drugi dio liturgije Velikoga petka koji započinje predstavljanjem križa zajednici riječima: Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta. Ovaj dio liturgijsko obreda iziskuje duboku pokornost, svečanost, a osobito duboki osobni vjernikov poklon koji usmjerava na dostojanstvo otajstva našeg spasenja. Treći i posljednji dio sveta pričest hostijama koje su posvećene na Misi večere Gospodnje.
Nakon obreda Crkva uranja u tišinu iščekivanja Gospodina. Tišina je simbolizira „prostor“ u kojemu Bog progovara onima koji su ga spremni slušati.
Veliki petak kao trijumf ljubavi
Prema Ivanovu evanđelju možemo zaključiti da je Isusova smrt trijumf ljubavi u kojemu posljednja riječ pripada životu, a ne smrti. Teolog Dalibor Milas je jednom napisao: „ Svijet danas šuti kako bi čuo Božji krik koji s križa poručuje čovjeku da ga unatoč svim njegovim djelima, voli.“ Iako mnogi žele okarakterizirati Veliki petak kao dan tuge, on nije dan tuge, nego dan mučeništva – za nas. U shvaćanju današnjeg dana kao dana tuge, možemo u tišini iščekivati krik boli, ali čujemo krik ljubavi: Ispunjeno je!( Iv 19,30). Ispunjena je Isusova duboka želja za bez pridržajnim ispunjenjem Očeve volje, Isus je bez pridržajno čovjeku darovao Život.
Zaključit ću riječima ranije spomenutog teologa Milasa: „Ovaj nam dan progovara o dostojanstvu umiranja: to je čin potpunog predanja i povjerenja o kojem se i može razmišljati samo na koljenima.” pitajući sebe i Tebe dragi čitatelju – hoćemo li tišinu i sabranost Velikog petka iskoristiti za bijeg od potpunog predanja ili za susret u kojemu ćemo čuti: „Ljubim Te!
Fenix-magazin/MD/Don Ivan Dragičević
The post VELIKI PETAK – TRIJUMF LJUBAVI: Patnja, bol, muka i na koncu smrt Isusa Krista kao vrhunac čovjekovog spasenja appeared first on Fenix Magazin.