Tko bira papu – kardinali ili Duh Sveti?
8. svibnja 2025.
Kad je 2005. godine izabran papa Benedikt, bio sam presretan. Koliko kod sam volio Ivana Pavla II., kardinal Ratzinger bio mi je poseban.
Ipak, bio sam zbunjen načinom na koji su ga ljudi počeli najavljivati kao “Božji izbor” i govoriti kao da – u svakoj konklavi – sâm Duh Sveti bira papu.
Uobičajeno je da ljudi tako govore u slavlju koje se javlja kada god se izabere novi papa. (Kada je papa Franjo izabran, prije 14 godina, nije bilo drugačije.) Znao sam to, ali do Benediktova izbora nisam to iskusio iz prve ruke.
Takav je jezik razumljiv kao način izgradnje povjerenja za novi pontifikat, ali je li on doslovno istinit? Odabire li Duh Sveti stvarno najboljega mogućega čovjeka za taj posao, ili je to jedan oblik pobožne hiperbole?
Zdrav razum daje naslutiti ovo drugo.
Kardinali u konklavi svakako zazivaju Duha Svetoga i traže njegovo vodstvo, ali on ne nadjačava njihovu slobodnu volju.
Imali smo neke jako loše pape u povijesti Crkve, i to ne samo one poput Petra, koji su pogriješili i potom se pokajali. Bilo je doista loših ljudi: na primjer, Benedikt IX., koji je vladao tri puta između 1032. i 1048. godine.
Dakle, u kojem se smislu može reći da je izbor pape Božja volja?
Sve što se događa u povijesti događa se pod Božjom providonosnom brigom. Svojom svemoći Bog je mogao spriječiti bilo koji događaj, pa ako se nešto dogodi, to je zato što Bog to dopusti.
Stoga se može reći da je izbor pape Božja volja u istom smislu u kojem to može biti bilo koji povijesni događaj. Međutim, u ovom širem smislu, činjenica da je nešto Božja volja ne jamči da on to odobrava. Možda je Božja volja da dopusti muškarcu da počini preljub, ali to ne znači da on odobrava taj čin.
Je li izbor pape u skladu s Božjom voljom samo u ovom minimalnom smislu, ili uključuje nešto veće?
Iako Bog ne poništava ljudsku slobodnu volju, on nudi vodstvo. Isus je Crkvi dao određena obećanja u tom pogledu, rekavši: “No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu […]” (Iv 16,13) Te: “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28,20)
Bog je tako obećao dati Crkvi svoje vodstvo. Obećao je to i pojedincima: “Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.” (Jak 1,5)
Ako pojedini čovjek traži Božje vodstvo, može računati da će mu ga Bog dati. To ne znači da će biti lako čuti ili razumjeti, ili da će čovjek djelovati prema tome, ali to znači da će Bog ponuditi svoju pomoć na neki način.
Slično tome, kada kardinalski zbor traži Božje vodstvo u konklavi, mogu biti uvjereni da će ga on dati. Doista, s obzirom na težinu odluke s kojom se suočavaju kardinali, i implikacije koje će ona imati za cijelu Crkvu, oni mogu očekivati da će On pružiti još bolje vodstvo.
To ne znači da će biti lako čuti ili razumjeti, ili da će čovjek djelovati prema tome, ali to znači da će Bog ponuditi svoju pomoć na neki način.
Pretpostavljajući pronicljivost i dobru volju kardinala, možemo pretpostaviti da je čovjek kojeg su izabrali izabran u skladu s Božjim vodstvom, i stoga da je njegov izbor bio Božja volja na veći način nego da je Bog to samo dopustio.
Trebamo biti oprezni s pretpostavkom da postoji samo jedan ispravan izbor za papu, jer je proces odabira pape sličan procesu odabira supružnika. Popularna kultura ponekad promiče ideju da svi ljudi imaju srodnu dušu – jednu jedinu, najbolju osobu za koju bi se trebali vjenčati – ali stvarnost je složenija.
Svaki izgled za brak ima različite snage i slabosti, a ovisno o tome koga odaberete, vaš će se brak odvijati na različite načine, ali to ne znači da morate pronaći jednog najboljeg kandidata. Čak i da postoji, pouzdano identificiranje te osobe ne može se ljudski postići, s obzirom na niz čimbenika i broj nepoznanica u igri.
Slično tome, kandidati za papinstvo imaju različite snage i slabosti. Ovisno o tome koga kardinali izaberu, sljedeće papinstvo odvijat će se na različite načine. Ali možda ne postoji niti jedan, najbolji izbor – ili onaj koji je ljudski poznat.
Međutim, kada je odabir napravljen, na scenu stupa novi način božanske volje.
U slučaju braka, nakon što razmijenite zavjete, Božja je volja da tu osobu tretirate kao svojega supružnika. Područje mogućnosti koje je postojalo prije sada se svelo na jednu osobu, a ta osoba je vaš božanski određeni supružnik. Bog je odredio da budete supružnici u trenutku kada su zavjeti izmijenjeni, i “Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” (Mt 19,16)
Sada je vaš posao da brak funkcionira, a ne da brinete o tome što je bilo ako i što je moglo biti.
Slično tome, kada čovjek prihvati svoj izbor za papu, on postaje božanski zaređen papa, i sada je posao svih u Crkvi da ga podupru – na različite načine, koji su prikladni njihovom položaju – kako bi papinstvo funkcioniralo.
Supružnici nisu savršeni, a nisu ni pape. Kao što svaki brak ima izazove i zahtijeva rad, tako je i sa svakim papinstvom.
Dok je još bio kardinal, još 1997. godine, Benedikt XVI. je priznao da kardinali mogu birati pape koji nisu optimalni. Na pitanje njemačke televizije je li Duh Sveti odgovoran za izbor pape, rekao je:
“Ne bih rekao tako, u smislu da Duh Sveti bira papu. […] Rekao bih da Duh baš i ne preuzima kontrolu nad stvarima, nego nam poput dobrog odgajatelja ostavlja mnogo prostora, mnogo slobode, a da nas pritom ne napušta. Stoga ulogu Duha treba shvatiti u puno elastičnijem smislu, a ne da on diktira kandidata za kojega se mora glasovati. Vjerojatno jedina garancija koju nudi jest da se stvar ne može potpuno uništiti.”
Nastavio je:
“Previše je suprotnih primjera papâ koje Duh Sveti očito ne bi odabrao!”
Slično je, u svom posljednjem obraćanju Kardinalskom zboru, papa Benedikt rekao:
“Prije nego što se sa svakim od vas osobno oprostim, želio bih vam reći da ću vam i dalje biti blizu svojim molitvama, osobito u nadolazećim danima, da budete potpuno poslušni djelovanju Duha Svetoga u izboru novog pape. Neka vam Gospodin pokaže onoga koga želi.”
Benediktova molitva da budu poslušni Duhu Svetom ukazuje na mogućnost da neće biti poslušni.
Nitko ne zna kada će biti sljedeća konklava, ali iz svega ovoga možemo izvući nekoliko stvari koje treba imati na umu.
Prvo, iz činjenice da kardinali traže Božje vodstvo možemo biti uvjereni da će im ga On dati, kao što je obećao.
Drugo, čak i ako učine izbor koji nije optimalan, možemo biti uvjereni da će Bog na kraju izvući dobro iz toga, jer “[…] Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.” (Rim 8,28; usp. KKC § 311).
Treće, trebamo moliti. Sada trebamo moliti da budu izabrani dobri kardinali, a kada se sastanu u konklavi, trebamo moliti da iskreno traže – i slušaju – Božje vodstvo.
Izvor: Catholic.com| Prijevod: Ana Naletilić
Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.
Ovaj članak Tko bira papu – kardinali ili Duh Sveti? se prvo pojavio na Bitno.net.
Go to Source
Author: Irena