Umro je Sv. Otac papa Franjo. O njemu kao i o svim mrtvima ne treba govoriti ništa loše. De mortuis nigil nisi bene (o mrtvima samo dobro).
Dr. Jure Burić / Foto: Fenix (Ivan Ivić)
Piše: Dr. Jure Burić
Samo u kratkim crtama, dobronamjerno “preletit” ću život Sv. Oca i što je to On za svoga pontifikata učinio dobra za moj hrvatski narod i za Hrvatsku?
Prvo što sam mu zamjerio je pozdrav s balkona nakon izbora: umjesto hvaljen Isus i Marija pozdravio je sa „buona sera“. Ha, možda se želio dodvoriti “građanima Rima”, za što je dobio i veliki pljesak. Doduše to nema veze s Hrvatima i Hrvatskom.
Ali, zato ima veze njegova konzultacija s poglavarom Srpske pravoslavne crkve oko proglašenja blaženog kardinala Alojzija Stepinca svecem Katoličke crkve. Očito je pokojnom papi Frani bilo mjerodavnije Porfirijevo mišljenje o (ne) proglašenju od one stvarne hrvatske želje potkrijepljene svim mogućim argumentima koji su išli u prilog blagopokojnom kardinalu Stepincu.
To mu je kod mene, kao i kod mnogih Hrvata, veliki minus preko kojega se teško može prijeći. Ali, tko sam ja da bih sudio, što ne znači kako svoje mišljenje ne mogu javno iznijeti.
Ono o Međugorju je splet okolnosti i “protoka vremena” na koji Sv. Otac nije mogao ne reagirati. Dobro je, jer je moglo biti i loše!
Ono što začuđuje jeste i činjenica da se na putu za Bosnu i Hercegovinu nije udostojio posjetiti narod “Antemurale Christianitatis”, nekada i te kako vrijedno pažnje, a što je pokojnom papi očito bilo nevažno.
Nejasnoće ostaju i kod njegove ili šutnje Vatikana oko ratifikacije Istanbulske konvencije, kao i sva smušenost nekih hrvatskih biskupa u svezi s tim. Blagoslov istospolnih zajednica……! Uza sve uvažavanje ljudskih sloboda i zaštite “izopačenih” ne mirim se s činjenicom da se nešto nednaravno protivno Božjem zakonu “ozakonjuje”!
Dakle, nije bilo baš sve idealno učinjeno u tih njegovih 12 godina na čelu Katoličke crkve. Ali, “Errare humanum est”, pa se i ovi propusti Sv. Oca prihvaćaju kao ljudski, ali ne i Božji interventi.
Zato neka mu se Dobri Otac smiluje, oprosti mu i privede ga u Kraljevstvo nebesko. A Duh Sveti neka kardinalskom zboru dade mudrosti izabrati pravog Petrovog namjesnika koji će u ovim teškim vremenima uspješno voditi Kristovu Crkvu!
I sada još nešto za kraj: pokušajte zamisliti da je kojim slučajem 1991. u Vatikanu sjedio Papa Franjo, u Zagrebu Ivo Josipović, a na Kaptolu Josip Bozanić. Za Josipovića znamo za što bi se zalagao, Bozanić bi po običaju najvjerojatnije bio bez mišljenja i određenja, a samo ne znam bi li tada papa Franjo pitao Porfirija za priznanje Hrvatske.
Fenix-magazin/MD/dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
The post DE MORTUIS NIHIL NISI BENE: O mrtvima samo dobro, ali mnogi Hrvati papi Franji preko jedne stvari nisu mogli prijeći appeared first on Fenix Magazin.