Bit je kršćanstva da nosimo terete jedni drugih
8. svibnja 2025.
“Nosite terete jedan drugoga i tako ćete ispuniti zakon Kristov”, kaže Novi zavjet. To ne znači samo podnositi muku i nevolju nego prije svega njegovu krivnju, njegovu nepopravljivost, njegovu šutljivost, njegovu osjetljivost.
Živimo u vremenu kad se svatko trudi da izbjegne susret s nevoljom, kad se bijeda zatvara u masovne kuće za bolesnike, za luđake, za starce, za nepopravljive i brodolomce, za narkomane i neurotičare. A budući da pravo zajedništvo ljudi iziskuje i zajedništvo u iskustvu bijede, naše je vrijeme postalo epohom osamljenih i napuštenih. A kako je i doživljaj Boga povezan sa zajedničkim podnošenjem bijede i krivnje, danas se mnogo vapije za Bogom, a da se njegov odgovor ne čuje.
Bit je kršćanstva baš na tim mjestima tražiti vezu s ljudima, i to ne samo s bijednicima nego i s grešnicima, kao i s onima kod kojih su bijeda i grijeh nerazdruživo povezani. Kršćanski stan mora biti otvoren za tuđu sudbinu; vrata mu ne smiju biti zaključana nego samo prikučena. Moramo prije dopustiti da nas opljačkaju, nego zatvoriti vrata i ne dopustiti tuđoj sudbini, patnji, brizi, tjeskobi, zlobi, sumnji i neredu da nam uđu kao gost. Dokle god nam to naše sile dopuštaju. Ne mislim na silu otpora, nego na silu prijema. Tako život postaje stvarniji. Postaje teži, ali i sadržajniji..
***
Dok prolazimo kroz bližnjega kao kroz zrak, nailazimo na zrakoprazni prostor iluzija. Bližnji nam u stvari nikada ne stoji “na putu”, nego na rubu ponora kao anđeo čuvar koji nam ne dopušta da iz životne stvarnosti zakoračimo u iluzije. (Paul Schütz)
***
Drugi čekaju na me.
Čekaju da za njih nešto učinim,
čekaju moju strpljivost,
moj savjet i moju riječ,
pismo ili posjet.
Oni računaju da ja imam vremena i puno snage.
Ima mnogo onih kojima sam potreban,
koje bih morao poznavati,
koji me susreću i očekuju,
da ih znadem po imenu.
Ima ih mnogo
koji traže kod mene otvorena vrata, stolicu
i sat razgovora.
Oni žele da im pomognem nositi njihov teret pa i onaj teret koji su oni sami sebi.
Gospodine, ja sam gost u tvojoj kući.
Ti si me primio, ti me slušaš
i sa mnom nosiš moj teret.
Došao sam k tebi i ti me podnosiš.
K tebi sada donosim sve koji k meni dolaze.
Primi i njih i mene, sav njihov i sav moj teret.
Ti si dom i domaćin.
Daj da otpočinem u tebi,
daj mi odvažnosti
da ih sve nanovo pustim unutra,
da mognu naći tebe
svi oni koji traže mene.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Jörga Zinka “Kako danas moliti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.
Ovaj članak Bit je kršćanstva da nosimo terete jedni drugih se prvo pojavio na Bitno.net.
Go to Source
Author: Irena