Vijest kako je Thompson za svoj koncert prodao najveći broj ulaznica u svijetu glazbe začuđuje samo one koji ne žele ili ne mogu shvatiti da su kod hrvatskog naroda još uvijek jaka sjećanja na zločine koje su Srbi počinili u Hrvatskoj, pogotovo u Vukovaru, ali i na otpor koji su hrvatski branitelji pružili JNA i četnicima.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Dr. fra Luka Marković / Foto: Fenix (A. Polegubić)
Dobar dio hrvatskih jugonostalgičara, a takvih ima podosta, nije sposoban suživjeti se patnjama hrvatskog naroda za vrijeme srpske agresije. Smeta im svaka vrsta domoljubnog pjevanja, jer se ne uklapa u njihovu tugu za prošlim vremenima bratstva i jedinstva. Rodoljubne pjesme su im postale izvorom svakodnevne muke i glavobolje.
Nije im smetalo to što se desetljećima moralo slušati partizanske pjesme. Pri tome se često zaboravljalo da to nije bio izrazito antifašistički pokret, nego i borba komunista za vlast. Da su vodeći komunisti bili pravi antifašisti, kakvih je zasigurno bilo među hrvatskim partizanima, ne bi nikada počinili mnogobrojne zločine niti napravili Jugoslaviju koja je s vremenom postala tamnicom naroda. Uostalom, antifašizam je nespojiv s jednopartijskim sustavom upravljanja državom, kakav su uveli komunisti.
Jednopartijski sustav sa represivnim aparatom
I Staljin je bio navodni antifašist, koji je nakon oslobođenja od nacizma postao najvećim ubojicom u povijesti svijeta. Povijest ne poznaje niti jednu komunističku zemlju koja je nakon završetka Drugog svjetskog rata, poraza nacizma, uvela demokraciju, osigurala slobodu naroda i pojedinca.
Naprotiv, u svim komunističkim državama ustoličen je jednopartijski sustav sa represivnim aparatom, koji je ugnjetavao etničke grupe i slobodoumne pojedince.
Simboli Titove Jugoslavije su bili, Bleiburg, Goli otok i brutalni obračun s težnjama hrvatskog naroda za slobodom (Hrvatsko proljeće), a ne demokracija i ljudska prava. A o životu Tita i komunističkih funkcionera da se i ne govori. Živjeli su kao rimski carevi dok je radnička klasa, za koju su se partizani navodno borili, stenjala u neimaštini.
Razlog za oduševljenje Thompsonovim pjesmama treba tražiti također i u aktualnoj srpskoj politici
I partizanski pokret je pokazao da čovjeka ne mijenjaju ideologije, nego borba svakog pojedinca protiv onoga zla koje dolazi iz njegove nutrine, želje da bude bog drugima. Simpatizerima propale Jugoslavije nisu smetale partizanske pjesme. Što više svakodnevno su ih pjevušili, ne pitajući se nikada koliko je zla učinjeno u ime komunističke ideologije, koja se lažno kitila tim pjesmicama.
Tim istim smetaju Thompsonove pjesme koje veličaju borbu hrvatskoga naroda za slobodu. I to onu istinsku, jer u slobodnoj Hrvatskoj nacionalne manjine imaju više prava nego u mnogim drugim zemljama. Razlog za veliku prodaju ulaznica za Thompsonov koncert ne leži, kako neki misle, u mržnji prema Srbima, niti u pozivu na rat, nego u veličanju onog trenutka u kojem je hrvatski narod svojom hrabrošću pokazao da se može obraniti od srpske agresije.
Razlog za oduševljenje Thompsonovim pjesmama treba tražiti također i u aktualnoj srpskoj politici, koja se još uvijek nije odrekla one opasne velikosrpske ideologije kako je Srbija tamo gdje živi nekoliko Srba. Uostalom, o tome govori i nedavna izjava okorjelog srpskog četničkog vođe, podbulog Šešelja, kako Hrvatski treba podijeliti između Mađarske, Slovenije i Srbije.
Problem pojačava i činjenica da je današnji predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, čedo tog ratnog zločinca. Dođe li jednog dana do demokratizacije srpskog društva i oslobođenja od ideje „srpskog sveta“, bit će uspostavljeni bolji odnosi između hrvatskog i srpskog naroda.
U takvim vremenima dobrosusjedskih odnosa, u kojima će, među ostalim, srpski nacionalisti prestati iznositi besramne laži kako je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća Srba, smanjit će se potreba za Thompsonovim pjesmama.
Svaki narod ima svoje junake, neki prave a drugi izmišljene
Uostalom, čemu tolika dreka u Srbiji zbog Thompsonovih pjesama o hrvatskom otporu četničkoj agresiji? Pa i sami Srbi slušaju još uvijek rado pjesmice o borbi izmišljenog srpskog junaka Marka Kraljevića protiv Osmanlija, koji je, ustvari, bio turski vazal. Svaki narod ima svoje junake, neki prave a drugi izmišljene.
Uostalom, malo je Hrvata koji veličaju ustaštvo, što je dobro, ali je, nažalost, još uvijek jako puni Srba koji i danas govore s ponosom o četnicima, koji su nanijeli neizmjerno puno zla Hrvatima i Bošnjacima.
Što više poneki se rado proglašavaju i četničkim vojvodama. Žalosno je da poneke u Hrvatskoj više muče Thompsonove rodoljubne pjesme nego one četničke, koje je pjevušio i sadašnji srpski episkop Porfirije, koji je svojim mimikrijom uspio svojevremeno zaluditi poneke hrvatske intelektualce.
Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković
The post MUKE PO THOMPSONU: Svaki narod ima svoje junake, neki prave, a drugi izmišljene appeared first on Fenix Magazin.